Godišnji u svemiru, samo što nije
Iskon Portal, Sept. 6, 2004
Kada je 21. lipnja trag letjelice SpaceShipOne ostao na plavom nebu iznad pustinje Mojave, postao je prva privatno izgraðena letjelica koja je otišla u svemir.
Samo s tim jednim letom, letjelica dizajnera Burta Rutana, pobijedila je državni monopol na svemirske letove – ostavljajuæi struènjake da uzbuðeno predviðaju eru privatnih sub-orbitalnih svemirskih letova, s putovanjima i svemirskim hotelima koji æe ih slijediti. Ali, postavlja se pitanje: Ima li dovoljno zainteresiraniih èiji bi broj trebao održavati komercijalnost svemirskih letova?
Ima, barem prema studiji koju je 2002. godine napravila tvrtka Futron, iz Bethesdae u Marylandu, koja hrabro predviða da bi do 2020. više od 12.000 ljudi godišnje koristilo sub-orbitalne turistièke letove.
Iako je SpaceShipOne uspješno poletio nakon što je studija završena, time nije promijenio njijednu temeljnu prestpostavku iznešenu u studiji. Analitièarka u Futronu, Janice Starzyk kaže: “Postavili smo neke prilièno dobre pretpostavke i zato se držimo tih brojeva”.
Ipak, ‘brojevi’ bi mogli ispasti premali jer je Futron anketirao samo bogate Amerikance koji su nestrpljivi osjetiti bestežinsko stanje i vidjeti zakrivljenost Zemlje iz svemira. Futron je predvidio da æe konkurencija sniziti cijene karata s poèetnih 100.000 dolara na 50.000 do godine 2021.
Veæ sada, neki od buduæih svemirskih turista ostavljaju poèetni depozit za prve letove. Novac ide kompanijama kao što su Rutanova Scaled Composites, koja se natjeèe i za nagradu Ansari X, kojom æe se nagraditi prva pouzdana, višekratno upotrebljiva sub-orbitalna letjelica.
Jedan on onih koji se nada da æe biti meðu prvima koji æe se koristiti ‘ranim’ komercijalnim letovima je Per Wimmer, danski bankar na ‘privremenom radu’ u Londonu, kojemu je svemir logièni nastavak njegovih interesa za avanturistièka putovanja.
Kad mu je jedan od njegovih prijatelja ‘pustolova’ predložio rezervaciju za sub-orbitalni let, odmah je ‘zgrabio priliku’ iako u to vrijeme nije postojala nikakva komercijalna sub-orbitalna letjelica.
“Bilo je vrlo uzbudljivo saznati da æe nešto takvo biti moguæe”, kaže Wimmer. A nakon što ‘odradi’ sub-orbitalni let, rado bi proveo i godišnji u orbiti.
Neki misle da Wimmer neæe trebati dugo èekati. Istina je da je SpaceShipOne otišao u svemir brzinom 3 maha, dok bi za dosizanje orbite trebalo najmanje 25 maha. Jim Benson, šef SpaceDev-a, koji je izgradio raketni motor za Rutanovu letjelicu, uopæe ne izgleda zabrinuto u vezi s tim i kaže da æe nesumnjivo mnogo jaèe orbitalne letjelice slijediti sub-orbitalne te da bi se sve to moglo dogoditi veæ do 2008.
Naravno, turistima treba i smještaj, a Robert Bigelow, hotelijer iz Las Vegasa je spreman ponuditi im ga. Bigelow je zaradio svoje bogatsvo na lancu hotela Budget Suites of America i trenutno razmišlja o investiciji od 500 milijuna dolara kako bi svoje poslovanje proširio i izvan granica Zemlje.
Prilagoðena TransHab, nikad korišten NASA-in dizajn za svemirsku stanicu na napuhavanje, Bigelowov modul svemirske stanice Nautilus trebao bi svemirskim turistima ili industrijskim istraživaèima ponuditi 330 330 kubiènih metara životnog prostora.
Vanjski sloj višeslojne polimerne ‘haube’ na napuhavanje trebao bi biti debeo 30-ak centimetara i sadržavati slojeve od kevlara, slièno kao i kod zaštitnih prsluka, kako bi osigurao zaštitu od mikrometeora ili svemirskog otpada.
Bigelowovi inžinjeri testiraju izdržljivost ‘sendvièa’ napravljenog od visokotehnoloških materijala i antiradijacijskog sloja, od kojeg bi trebao biti napravljen i modul Nautilus, tako da u njega velikom brzinom ispaljuju projektile. Materijal se takoðer testira i na izdržljivost koji treba podnijeti u sluèaju da preko njega padnu ispuhani drugi moduli.
Nautilusi bi mogli plutati kao neovisne svemirske stanice ili bi mogli preko mehanizma za pristajanje biti povezani u veæi hotel. Bigelow vidi ‘zakon velikih brojeva’ kao jedan od kljuènih faktora profitabilnosti i spreman je rivalima prodati svaki svemirski hotel za po 100 milijuna dolara svaki.
Iako sve to skupa zvuèi malo preuranjeno, Bigelow pristupa svojoj ‘svemirskoj ideji’ metodièno, uzimajuæi svemirski hotel tek kao jedan od projekata s nekretninama. “Želimo biti najveæi prodavatelj”, priznaje Bigelow.
On traži materijal, testira ga da bi osigurao kvalitetu i pokušava pronaæi najbolji omjer kvalitete i cijene, isto kao što bi radio za bilo koje zemaljsko gradilište. “Dobro je dobro, bilo na Zemlji ili u svemiru”, kaže Bigelow.
Bude li sve u redu s orbitalnim testiranjem, testni modul u omjeru 1:3 bit æe lansiran sljedeæe godine. Bigelow planira lansirati prvi Nautilus 2008., baš negdje u vrijeme kada struènjaci iz SpaceDev-a oèekuju lansiranje prve privatne orbitalne letjelice.
Iako Starzykova ne vjeruje da æe tako skoro doæi vrijeme komercijalnih orbitalnih letjelica, svemirski letovi oduvijek su budili maštu onih koji oèekuju nemoguæe. Vrijeme æe pokazati tko je u pravu.
